Crnogorska javnost je posljednjih dana preplavljena vijestima o slučajevima nasilja u porodici, u kojima su najčešće žrtve žene, ali sve više i djeca. Samo u prvih osam mjeseci ove godine Ministarstvo unutrašnjih poslova registrovalo je preko 370 slučajeva nasilja u porodici, od kojih su se dva završila tragično.

Država već decenijama nije u stanju da obezbijedi pouzdanu statistiku o nasilju nad ženama, a dostupni podaci pokazuju da se sve češće dešavaju slučajevi sa tragičnim posljedicama, koji su vrlo zabrinjavajući i uznemiravajući. Tome treba dodati i slučajeve ženskih suicida koji su nastali kao posljedica višegodišnje patnje i nasilja nad ženama.

Agresivnost je dijelom i karakteristika crnogorskog mentaliteta, ali ono što je dodatno pojačava jeste nestabilan društveni i politički kontekst u kojem živimo. Nažalost, u radu nadležnih institucija vlada svojevrsna kriza jer one nemaju odgovor na porodično nasilje i zbog njihove nesposobnosti i neažurnosti je ono sve više prisutno. Sudovi uglavnom izriču kazne zatvora koje su bliže zakonskom minimumu, a kaznena politika nema dovoljno odvraćajući karakter po učinioce nasilja, na šta ukazuje i visok stepen povratništva u vršenju ovih krivičnih djela. Sve to doprinosi stvaranju osjećaja nesigurnosti i nespremnosti žrtava da prijave nasilje kojem su izložene godinama.

Pokret Naprijed poziva nadležne organe da porodično nasilje shvate vrlo ozbiljno i da pruže žrtvama svu neophodnu pomoć i podršku. U tom smislu, pozdravljamo donošenje obavezujućeg Uputstva za postupanje u slučajevima nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici koje je vrhovni državni tužilac dostavio višim i osnovnim državnim tužilaštvima u Crnoj Gori, a koje, između ostalog, predviđa hitno saslušanje žrtve bez prethodnog saslušanja od strane policijskih službenika, izbjegavanje susreta žrtve sa osumnjičenim u prostorijama tužilaštva, pribavljanje podataka o procjeni rizika za žrtvu i predlaganje određivanja pritvora u slučaju postojanja razloga za to.

Naše društvo je dugo žmurilo na porodično nasilje, ali danas svi moramo biti svjesni situacije u kojom smo se našli i moramo učiniti sve što je moguće kako bismo na adekvatan način odgovorili na ovaj rastući problem. U tom procesu, dragocjena je institucionalna saradnja, ali i pomoć građana koji su spremni da daju doprinos kako bismo izašli iz začaranog kruga nasilja u kojem se nalazimo.

Crna Gora više nema vremena da nijemo posmatra nasilje i ne reaguje na njega. Od onoga što smo spremni danas da učinimo kako bismo pomogli žrtvama nasilja zavisi budućnost naših porodica, naše djece i našeg društva u cjelini.